22. ZagrebDox: Gledanje i čitanje svijeta

Na konferenciji za medije uoči 22. izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox najavljen je program koji nas od 19. do 26. travnja očekuje u Kaptol Boutique Cinema, donoseći ukupno 112 filmova u šesnaest programskih cjelina.
 
U središtu programa nalaze se Međunarodna konkurencija s dvadeset naslova i Regionalna konkurencija s osamnaest, koje zajedno oblikuju snažan i slojevit pogled na svijet obilježen krizama, promjenama i osobnim pričama koje ih nadilaze. Festivalski program predstavili su umjetnički direktor Nenad Puhovski i izvršni direktor Hrvoje Pukšec.
 
“U vremenima kada se svakodnevno na raznim platformama objavi oko pet milijuna sati videa, kada skromni dokumentarac stoji tek jedan posto budžeta dodjele Oscara, kada redakcije iz dana u dan odlučuju na koje će svjetsko ratište uopće poslati ekipu, a granica između umjetnog i 'stvarnog' postaje sve nejasnija – programiranje dokumentarnog festivala zahtjevnije je nego ikada. No upravo tada javlja se jednostavna spoznaja: mi smo tek predselektori. Imamo publiku koja ne samo da vjeruje onome što radimo nego i sama zna prepoznati, izabrati i procijeniti. I tada postaje lakše. Jer – ne samo na festivalu – u ovom nesretnom svijetu, ipak smo zajedno,” izjavio je Nenad Puhovski.
 
Međunarodna konkurencija okuplja filmove koji kroz različite autorske pristupe otvaraju teme ratnih iskustava i njihovih odjeka, sjećanja i trauma, migracija i egzila, obiteljskih i društvenih odnosa, položaja žena, tradicije i promjena u zajednicama, kao i odnosa čovjeka prema prirodi, radu i tehnologiji u suvremenom globalnom kontekstu. Rat u Ukrajini, kojem se, nažalost, još uvijek ne nazire kraj, očekivano je jedna od važnih tema programa. U 2000 metara do Andriivke Mstyslava Chernova, autora dokumentarca 20 Days in Mariupol nagrađenog Oscarom za najbolji dokumentarni film, kamera se ponovno nalazi u samom središtu ratne stvarnosti i prati ukrajinske vojnike u pokušaju oslobađanja okupiranog sela, nastavljajući autorsku liniju koja je u Mariupolju obilježila jedno od najvažnijih dokumentarnih svjedočanstava o ovom ratu. Dok Chernov ostaje u zoni izravnog sukoba, Divia Dmytra Hreshka okreće pogled prema prostoru nakon razaranja, gdje priroda polako preuzima ulogu tihog svjedoka i nositelja sjećanja na uništene krajolike. Između te dvije perspektive smješta se Poduka iz paleontologije velikog Sergeija Loznice, u kojem djeca u kijevskom Prirodoslovnom muzeju pronalaze privremeni prostor bijega, a znanost i mašta pokušavaju nadjačati ratnu stvarnost. Iz kolektivnog iskustva rata program se prirodno širi prema osobnim, intimnim tonovima. U autobiografskom hibridnom filmu Sjećanje, Vladlena Sandu rekonstruira svoje djetinjstvo između Krima i Groznog, obilježeno izbijanjem čečenskog rata i prisilnim bijegom, kako bi kroz suočavanjem s traumatičnim sjećanjima istražila mogućnost prekida kruga nasilja koji se prenosi generacijama. Jedna u milijun Jacka MacInnesa i Itaba Azzama kroz desetogodišnje snimanje prati Israu od izbjeglištva iz Sirije do života u Njemačkoj i povratka, bilježeći odrastanje u stalnom kretanju između različitih zemalja, kultura i privremenih domova. Novi počeci Vivianne Perelmuter i Isabelle Ingold prate čovjeka koji nakon iskustva Vijetnamskog rata pokušava rekonstruirati vlastiti životni smisao u sadašnjosti koja mu stalno izmiče. Sličnu nit unutarnjih prijeloma nastavlja i Lisica pod ružičastim Mjesecom Mehrdada Oskoueija, gdje tinejdžerica kroz vlastite snimke i crteže bilježi pokušaj bijega iz nasilnog okruženja, pretvarajući vlastiti život u prostor otpora. Sve moje sestre Massouda Bakhshija promatra dug vremenski luk odrastanja triju sestara u Teheranu, čiji se osobni životi postupno isprepliću s promjenama iranskog društva. Gotovo kao odgovor, Lomeći prepreke Sare Khaki i Mohammadrez Eynija radnju seli u ruralni Iran, gdje prva izabrana vijećnica Sara Shahverdi kroz političko djelovanje i svakodnevni otpor patrijarhatu mijenja položaj žena u zajednici – od borbe protiv dječjih brakova do osnaživanja djevojaka. U sličnom ali vrlo osobnom registru, Zahraa Ghandour u filmu Flana kroz potragu za nestalom prijateljicom iz djetinjstva otvara priču o nasilju nad ženama, obiteljskim gubicima i traumama koje oblikuju odrastanje u Bagdadu. Pitanjima položaja žena bavi se i Zemlja muškaraca Mariam Bakacho Khatchvani, smještena u gruzijsko planinsko selo u kojem se tradicija nasljeđivanja sudara s otporom žena koje žele promjenu.

Na tom tragu promjene tradicijskih obrazaca, Ivan Boiko u filmu Vjetar puše gdje hoće kroz višemjesečno snimanje bez naracije prati tushetske pastire i njihove migracije tisuća ovaca između planina i stepa, suprotstavljajući drevni nomadski ritam sve vidljivijim tragovima suvremenog industrijskog i infrastrukturnog razvoja. Iz kolektivnih i društvenih okvira program se okreće prema intimnijim, gotovo meditativnim filmskim prostorima. Miro Rema u filmu Bolje poludjeti u divljini prati izolirani život dva brata čiji se odnos raspada pod težinom različitih želja, dok film Zidovi Sofie Rørdam i Nine Paninnguaq Skydsbjerg kroz odnos zatvorenice i autorice otvara pitanje povjerenja. Michał Marczak u Razrješenju prati oca koji nakon nestanka sina sam pokreće iscrpljujuću potragu uz Vislu, pretvarajući gubitak u dugotrajno suočavanje s nadom i prihvaćanjem, a u Ispovijestima jednog madeža, hibridnom filmu koji spaja intimni dokumentarni pristup i animaciju Mo Tan kroz povratak u obiteljski dom, pritisak tradicije i vlastitu dijagnozu preispituje obiteljske odnose i nasljeđe trauma. Program se dalje otvara prema globalnim ekonomskim i tehnološkim strukturama. Natalia Koniarz u filmu Srebro prikazuje život u najvišem rudniku Bolivije, otvarajući pitanje cijene modernog bogatstva i granica ljudske izdržljivosti u prostoru obilježenom radom, smrću i povijesnim nasljeđem. Prošla nesvršena budućnost Morteze Ahmadvanda i Firouzeh Khosrovani povezuje Iran i SAD kroz obiteljske arhive i iskustvo egzila, gdje tehnologija postaje jedini most između razdvojenih svjetova. U Slijepima za more Tereze Smetanove kroz luke i kontejnerske terminale promatra se globalni sustav pomorske trgovine, gdje se iza industrijske logistike povremeno otvaraju intimni prizori života. Sintetičko suosjećanje Marca Isaacsa hibridom dokumentarnog i fikcijskog pristupa prati pokušaj stvaranja “autentičnih” AI likova u istraživačkom laboratoriju, propitujući granice ljudske emocije i lica u eri umjetne inteligencije te budućnost same filmske slike kroz sukob istraživača, umjetnika i AI kreacija.

Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox očekuje nas u kinima Kaptol Boutiquea od 19. do 26. travnja 2026. godine. ZagrebDox se održava uz potporu Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra, Društva hrvatskih filmskih autora i Turističke zajednice Grada Zagreba.