Diary of a Poet: Hallucinations of a Gambler Called God

Poetry can not be easily translated...

Postoji u svakom čovjeku napuklina nastala prvim slomom, porazom, razočaranjem i kasnije dorađena svakim neuspjehom, nesrećom i tugom- svime što želimo izbjeći a dio je života, iskustvo univerzalno jer zapravo čini naše postojanje i potrošnju zraka vrijednim truda i pruža smisao osvijetljen iznutra čudima ljubavi, dobrote i milosti. Kako kažu stihovi Wlliama Butlera Yeatsa: „Život je duga priprema za nešto što nikada se ne dogodi”. Način na koji se nosimo sa smrću, načini na koje tražimo svrhu iako duboko u sebi znamo kako stvar završava tema je divnog dokumentarca i hipnotičke vizije čovjeka po imenu Peter Mettler.
 
Kockanje, bogovi i LSD je kanadsko-švicarski eksperimentalni dokumentarni film iz 2002. godine kanadskog snimatelja i redatelja Petera Mettlera. Nastao između 1997. i 1999. u Kanadi, Sjedinjenim Državama, Švicarskoj i Indiji a tijekom trosatnog trajanja ispunjen krhotinama jedine i jedinstvene priče koja pokazuje iz ptičje perspektive što sve ljudi pokušavaju kako bi se spoznali (gnothi seauton) i u svijetu suza, smijeha, ekstaze i očaja pronašli smisao ili barem slutnju da postoji. 

Horizontalna genetska hijerarhija - mitohondriji i bakterije - o kojoj priča izumitelj LSD-a Albert Hoffman i poništava suludu ideju da smo u životu otkad se rodimo pa do smrti uvijek sami i da postoji takozvani prirodni poredak kojem smo normalno mi ljudi na vrhu čini smiješnom jer i pauci sanjaju, majmuni zadirkuju predatore, dupini imaju naglaske, lavove uplaši usamljeni mungos, vidre se drže za ruke a mravi pokapaju svoje mrtve. Ne postoji njihov i naš život. Ni tvoj i moj život. Postoji samo život i svi se koprcamo u njemu vezani za druge. Nitko nije otok. Samo jedna kolebljiva i beskrajna nit i svi mi upleteni u nju koliko god bila zamršena i zapetljana i često tako teško vidljiva.

Sve ostalo su pokušaji kockarski, blještavilo kasina, neprekidna gužva na cestama, oklade na vlastite i tuđe sudbine, sitne tuge ovisničkih ispovijedi, sumnjiva konzervacija orgazmičke energije, aerodromski hangari gdje je navodno Isus sletio prepuni ljudi u vjerničkom transu, paleografi u dolini spomenika u Nevadi (lokacije mnogih vestern remek-djela Johna Forda) i sve to bilježi Mettler ali bez suda i bez predrasuda postajući dokumentarist- hodočasnik u potrazi za izvorima smisla u ljudima marginalnih u postojanju, u mišljenju i osjećanju svijeta koji prihvaćamo kao stvarnost, onog skrivenog između otkucaja i pokreta kazaljki, između događaja i usred naoko nevažnih i usputnih ispovijedi ljudi koji istovremeno emaniraju svetost i potrebu za institucionalizacijom, dijagnozom i receptom propisanim antipsihoticima. 

Filmski jezik Petera Mettlera u disparatnim prizorima pronalazi veze, uzroke i posljedice koje stalno mijenjaju uloge pa posljedica postaje uzrok i obrnuto dok se svijet okreće, zemlja podrhtava, eksplozije izvrću u vremenu te se iz vatre dima i prašine uzdižu zgrade dok žena s man rayovskim tetovažama na leđima kao odaliska leži i nezainteresirano promatra.
Mettlera zanima totalitet svijeta, živih bića, njegova kamera ne favorizira i nema prioritete, sve postaje jednako važno i sve se odvija simultano u velikoj i zamršenoj tapiseriji životne energije. U određenim trenucima ono što osjećamo, mislimo i vidimo odrazi se ili jasnije utjelovi u svijetu oko nas- zvuk vjetra prođe šumom, zanjiše krošnje i svaki list zadrhti i dodiruje onaj najbliži i čini ti se da zvuk koji stvara dolazi iz daleke svemirske praznine usklađen s tvojim plućima i ritmom srca i naježiš se, usprave se dlačice na tvojim rukama i šiji pa sebe doživiš kao stvarnost koja prožima i obuhvaća sve što jest, bilo je i bit će. Tada se život čini dostojan napora.Tada se život čini vrijedan disanja. Tada shvaćaš da si u istom trenutku poražen, slomljen i nemoćan ali pun nade, volje i prkosa i da upravo kad se sve čini izgubljeno i poraz je neminovan moraš izaći da se suočiš i boriš. U tom trenutku nastaje umjetnost, rađa se budućnost i skriva  sva sreća, smisao, tragedija i besmisao od kojih je ispleten život svakog bića na zemlji. Mettlerov nas film podsjeća - u ljubavi smo stvoreni i u ljubavi nestajemo ali s rukom u ruci barem nestajemo zajedno.
  

Nikola Strašek, poet