Vrijeme projekcije  
04.04. / Ponedjeljak, 16:00 - 18:00 Dvorana 1 Ulaznica
06.04. / Srijeda, 17:00 - 19:00 Dvorana 2 Ulaznica

Ljubavno pismo filmu koje je diljem Amerike, Irana, Čilea, Kine i Tajlanda snimalo sedam istaknutih suvremenih filmskih autora. Novi život u staroj kući. Raskid, pomirenje. Nadzor i pomirba. Neprepoznatljiv svijet u godini neprekidne oluje. Eklektičan filmski omnibus nadahnut radom Jafara Panahija tijekom prisilne izolacije, davno prije nego što nam je karantena ograničila slobode posljednjih godina. Snimanje filma u pandemiji postalo je odvažna zadaća koja je iznjedrila vrlo zanimljiv pregled naših života u vrijeme lockdowna.

Jafarpanahi

Jafar Panahi

Jafar Panahi je redatelj, scenarist i producent iz Irana. Njegovi su filmovi poznati kao realistični prikazi iranskog društva, zbog čega je u Iranu zabranjeno njihovo prikazivanje. Panahi je uhićen dvaput. Drugi je put u pritvoru proveo 86 dana prije nego ga je iranska vlada, pod pritiskom solidarnosti međunarodnih filmskih festivala i poznatih autora, pustila uz jamčevinu. Osvojio je niz nagrada za ljudska prava, među kojima su Nagrada Sakharov za slobodu misli i Umjetnička medalja za slobodu. Njegov dugometražni prvijenac The White Balloon premijerno je prikazan 1977. u Cannesu u programu Directors Fortnight, gdje je osvojio Zlatnu kameru. The Circle je premijerno prikazan 2003. u Veneciji i osvojio je Zlatnog lava. Crimson Gold premijerno je prikazan u programu Un Certain Regard u Cannesu, gdje je osvojio Nagradu žirija. Offside je premijerno prikazan u Berlinu, gdje je osvojio Srebrnog medvjeda za najboljeg redatelja. Ovo nije film premijeru je imao 2012. u službenoj konkurenciji u Cannesu. Closed Curtain premijerno je prikazan u Berlinu i osvojio je Srebrnog medvjeda za najbolji scenarij. Taxi je također premijeru imao u Berlinu i osvojio je Zlatnog medvjeda. 3 Faces premijerno je predstavljen u Cannesu 2018. i osvojio je nagradu za najbolji scenarij.

Laurapoitras

Laura Poitras

Laura Poitras je filmska autorica, novinarka i umjetnica iz Sjedinjenih Država. Njezin film Citizenfour osvojio je Oscara za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade BAFTA, Emmy i onu Udruženja američkih redatelja. Njezino izvještavanje o NSA i Edwardu Snowdenu nagrađeno je Pulitzerovom nagradom za javnu službu. Prvi dio trilogije, za Oscara nominiran My Country, My Country o američkoj okupaciji Iraka, premijerno je prikazan na Berlinaleu. Drugi dio, The Oath, o zatvoru u zaljevu Guantanamo i ratu protiv terorizma, također je prikazan na Berlinaleu. Dobitnica je stipendije MacArthur te brojnih drugih nagrada, među kojima je Peabody, Independent Spirit i dvije nagrade Gotham. Godine 2006. dospjela je na teroristički popis američke vlade zbog istraživačkog rada o Americi nakon 11. rujna. Godine 2015. sudskom je tužbom uspjela izboriti svoje povjerljive dokumente o FBI-ju.

Anthonychen

Anthony Chen

Anthony Chen je scenarist, redatelj i producent iz Singapura. Pohađao je filmsku školu u Singapuru, a zatim Nacionalnu školu za film i televiziju u Velikoj Britaniji. Prvi je Singapurac koji je pobijedio u Cannesu, 2007. s kratkim filmom Ah Ma. Nakon niza nagrađivanih kratkih filmova, njegov dugometražni prvijenac Ilo Ilo (2013) premijerno je prikazan na 66. Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio Zlatnu kameru, opet kao prvi Singapurac nagrađen na tom festivalu. Ilo Ilo kasnije je osvojio 40 međunarodnih nagrada i prodao se u 30 zemalja, postavši najuspješniji umjetnički film u povijesti singapurskog filma, i komercijalno i kritički. Njegov Wet Season (2019) premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Torontu, osvojivši pohvale kritike te 12 nagrada. Bio je singapurski kandidat za nominaciju za Oscara.

Malikvitthal

Malik Vitthal

Malik Vitthal je redatelj i scenarist iz Sjedinjenih Država. Rođen i odrastao u Los Angelesu, diplomirao je na Školi za filmske umjetnosti Sveučilišta južne Kalifornije. Suautor je scenarija za svoj dugometražni redateljski debi Imperial Dreams, koji je razvijao na Screenwriters Labu instituta Sundance te Jerusalem International Film Labu. Imperial Dreams premijerno je prikazan na Sundanceu, gdje je osvojio nagradu publike Best of NEXT. Vitthalov drugi film, Body Cam, producirao je Paramount Pictures.

Domingasotomayor

Dominga Sotomayor

Dominga Sotomayor, rođena u Čileu, je scenaristica, redateljica i suosnivačica produkcijske kuće CINESTACIóN i CCC, Centro de Cine y Creación, novog art kina i umjetničkog centra u Santiagu. Svoj dugometražni debi Thursday Till Sunday razvijala je na rezidenciji Cannes Cinéfondation, a osvojila je nagradu Tigar na Filmskom festivalu u Rotterdamu 2012. Iduće je godine surežirala kratki film The Island te također osvojila nagrau Tigar u Rotterdamu. Godine 2015. premijerno je prikazala Mar na Berlinale Forumu te surežirala zajednički film Here in Lisbon u Portugalu. S filmom Too Late to Die Young (2018) postala je prva žena koja je osvojila Leoparda za najbolju režiju na Filmskom festivalu u Locarnu. Autorica je videa i fotografija za izložbu Little Sun Olafura Eliassona u Tate Modernu 2012. Trenutno je gostujuća profesorica na Odsjeku za umjetnost, film i vizualne studije na Harvardu.

Davidlowery

David Lowery

David Lowery američki je scenarist, redatelj, montažer i producent. Osim niza kratkometražnih filmova, među kojima je i nagrađivana Priča za laku noć, režirao je i pustolovni fantastični film za djecu Pete i zmaj (2016), nastao u Dineyjevoj produkciji, te dva filma s Rooney Mara i Caseyjem Affleckom u glavnim ulogama: Ain't Them Bodies Saints (2013) i Priča o duhovima (2017). Film Zeleni vitez (2021), Loweryjevo od kritike vrlo hvaljeno najrecentnije ostvarenje s Devom Patelom i Aliciom Vikander u glavnim ulogama, adaptacija je viteške poeme iz 14. stoljeća. Trenutačno završava film koji će na platna donijeti novu interpretaciju kultnog dječjeg romana J. M. Barrieja Peter Pan i Wendy. Godine 2011. osnovao je vlastitu produkcijsku kuću Sailor Bear.

Apichatpongweerasethakul

Apichatpong Weerasethakul

Apichatpong Weerasethakul je scenarist i redatelj s Tajlanda. Kratke filmove i videe počeo je snimati 1994., a prvi je dugometražni film dovršio 2000. Autor je i izložbi i instalacija u nizu zemalja od 1998. Često nelinearni i snažno dislocirani, njegovi se uradci bave sjećanjem, suptilnim osobnim politikama i društvenim temama. Njegovi umjetnički projekti i dugometražni filmovi donijeli su mu međunarodno priznanje i brojne festivalske nagrade, među kojima i dvije iz Cannesa (Posebna nagrada žirija i Zlatna palma). Godine 2012. pozvan je da sudjeluje na jednoj od najpoznatijih umjetničkih izložbi, dOCUMENTI (13) u njemačkom Kasselu. Godine 2016. retrospektiva njegovih filmova prikazana je u londonskom Tate Modernu. Apichatpong je 2019. osvojio nagradu Artes Mundi, najveću britansku nagradu za međunarodnu suvremenu umjetnost. Njegov najnoviji film iz 2021., Memoria, odvija se u Kolumbiji, a u njemu glumi i Tilda Swinton.

Generalni sponzor

The Year of the Everlasting Storm

Čile, Velika Britanija, SAD, Iran, Singapur, Tajland
2021, 115'

Režija:
Jafar Panahi, Laura Poitras, Anthony Chen, Malik Vitthal, Dominga Sotomayor, David Lowery, Apichatpong Weerasethakul

Scenarij:
Jafar Panahi, Anthony Chen, Malik Vitthal, Laura Poitras, Dominga Sotomayor, David Lowery, Apichatpong Weerasethakul

Kamera:
Tahereh Saidi Balsini, Jafar Panahi, Laura Poitras, Inti Briones, Dominga Sotomayor, Chatchai Suban

Montaža:
Jafar Panahi, Hoping Chen, Rab Bradlea, Sabine Hoffman, Laura Poitras, Catalina Marín, Presley Impson, Apichatpong Weerasethakul

Glazba:
Raman Dlamini, Brian Eno

Producenti:
Brad Becker-Parton, Jeff Deutchman, Andrea Roa

Produkcija:
NEON Rated

Festivali i nagrade:

Cannes FF (2021)
Odesa IFF (2021)
New Horizons IFF (2021)
Tokyo FILMeX (2021) 
Sydney IFF (2021)
Taipei Golden Horse FF (2021)

Kontakt:

Match Factory
Valentina Bronzini
valentina.bronzini@matchfactory.de