Sergej Loznica

Pismo

Sergei Loznitsa
Vrijeme projekcije  
28.02. / Četvrtak, 18:00 - 20:00 Dvorana 4  
Kratkometražni metaforički film nastao tijekom snimanja "Nagodbe" koja prati dan u životu pacijenata u instituciji.

Tijekom snimanja Nagodbe (2011) Loznica je snimio i kratkometražni film Pismo koristeći se posebnom kamerom. Materijal je obrađen da djeluje kao da je snimljen ranih godina 20. stoljeća. Nagodba ima jasnu priču, film prati dan u životu pacijenata u instituciji, a Pismo je izraženije metaforičko. Kamera prolazi pored kuća i preko polja u kojima rade bolesnici. Kako su kadrovi malo mutni, doimaju se kao duhovi u bezvremenom krajoliku. Čujemo zvuk krava i tovarenja sijena na kola, ali glasovi su prigušeni, a bol i osobnost uklonjeni. Oni su ovdje samo pacijenti. U jesen 2013. godine ustanova je stradala u požaru, a deseci pacijenata i zaposlenika izgubili su živote.

Sergey

Sergei Loznitsa

Redatelj, montažer i scenarist Sergej Loznica rođen je 1964. godine u gradu Baranaviči u Bjelorusiji, tadašnjem Sovjetskom Savezu. Nešto kasnije s obitelji se preselio u Kijev u Ukrajini, gdje je završio srednju školu i 1987. diplomirao strojarstvo i matematiku. Od 1987. do 1991. godine radio je kao znanstvenik na Institutu za kibernetiku. U to vrijeme počeo se zanimati za film, a 1991. godine primljen je na Rusko državno sveučilište za film (VGIK) u Moskvi. Studirao je u studiju Nane Jorjadze, a 1997. godine je s odličnim uspjehom diplomirao filmsku produkciju i režiju. Loznica slovi kao iznimno raznovrstan i produktivan redatelj, režira vizualno upečatljive filmove kratkog, srednjeg i dugog metra, a od početka karijere dobitnik je mnogih nagrada. Teško ga je i konceptualno svrstati: snima filmove u duhu ruske dokumentarističke avangarde, ali i prvoklasne igrane filmove. Zanimaju ga povijesne teme kao što su Drugi svjetski rat ili sovjetsko doba, ali i svakodnevne opservacije i prikaz života u suvremenoj Rusiji. Njegova dva igrana filma Moja radost (2010) i U magli (2012) premijerno su prikazana na festivalu u Cannesu, na kojem je potonji osvojio Nagradu FIPRESCI. Dugometražni dokumentarni film Maidan (2014), posvećen Ukrajinskoj revoluciji, premijeru je također imao u Cannesu, a prikazan je i na ZagrebDoxu 2015. godine. U dugometražnom dokumentarnom filmu Događaj (2015) Loznica propituje dramatične događaje u SSSR-u i propali kolovoski puč 1991. godine, a film je premijeru doživio na festivalu u Veneciji 2015. godine. U dokumentarnom filmu Austerlitz (2016), nominiranom za Europsku filmsku nagradu 2017. godine, promatra posjetitelje memorijalnog mjesta koje je nastalo na području nekadašnjeg koncentracijskog logora. Njegov dokumentarni film Donbass iz 2018. godine prošle godine ovjenčan je nagradom za režiju u programu Izvjestan pogled u Cannesu. Film je smješten u istočnu Ukrajinu, državu čije društvo polako propada u vrijeme "postistine" u kojem na vidjelo izlaze učinci propagande i manipulacije. Godine 2018. Loznica je predstavio još dva dokumentarna filma: Proces, arhivsku kroniku jednog od zloglasnih Moskovskih suđenja, teatralnih montiranih procesa čija je svrha bila dati legitimitet Staljinovoj vladi, a danas vrlo aktualnom podsjetniku na posljedice totalitarnih režima, i Dan pobjede, opservacijski dokumentarni film koji prikazuje moć ideologije i nostalgije u slici proslave Dana pobjede u Sovjetskom ratnom memorijalnom parku u Berlinu.

Generalni sponzor

Rusija, Nizozemska
2012, 20'

Režija:
Sergei Loznitsa

Scenarij:
Sergei Loznitsa

Kamera:
Pavel Kostomarov

Montaža:
Sergei Loznitsa

Producenti:
Sergei Loznitsa, Maria Choustova

Produkcija:
Atoms & Void BV

Festivali i nagrade:

Filmski festival u Krakovu 2013 – Zlatni zmaj za najbolji kratkometražni film; Međunarodni filmski festival u Rotterdamu 2013; Europska filmska nagrada 2013 – nominacija u kategoriji najboljeg kratkometražnog filma