''Čin smaknuća'' i ''Tuđi svijet'' nagrađeni u Berlinu!

17.02.2013.

''Čin smaknuća'' Joshue Oppenheimera osvojio je nagradu Ekumenskog žirija i nagradu publike Panorama Audience Award, a ''Tuđi svijet'' Mahdija Fleifela osvojio je Peace Film Prize. Oba filma moći će se pogledati na 9. ZagrebDoxu.

Čin smaknuća (The Act of Killing) Joshue Oppenheimera osvojio je dvije nagrade na upravo završenom 63. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu – nagradu Ekumenskog žirija i nagradu publike Panorama Audience Award. Film je prikazan u programu Panorama,a na ZagrebDoxu ga prikazujemo u međunarodnoj konkurenciji.

Čin smaknuća prethodno je osvojio glavnu nagradu na festivalu CPH:DOX u Kopenhagenu, a riječ je o iznimnom filmu kojeg je Werner Herzog prozivao najbrutalnijim i najnadrealnijim filmom desetljeća. U filmu, naime, nekadašnji vođe indonezijskih odreda smrti koji su šezdesetih godina prošlog stoljeća počinili brutalna ubojstva više od milijun navodnih komunista, etničkih Kineza i intelektualaca, a potom došli na vlast, igraju sami sebe u živopisnim inscenacijama svojih zlodjela.

Redatelj Joshua Oppenheimer primio je nagradu uz riječi: Počinitelji koje smo snimili u Indoneziji uništili su živote drugih ljudi radi novca i slave. Ta je pohlepa, nažalost, ljudska. Nakon što su ubijali ljude, počinitelji trebaju isprike i propagandu kako bi mogli živjeti sa svojim djelima, kako bi mogli ponovno ubijati i nastaviti graditi režim na teroru, lažima i slavljenju masovnih ubojstava.

Iz Berlina se s nagradom vraća i dokumentarac Tuđi svijet  (A World Not Ours) redatelja Mahdija Fleifela kojeg prikazujemo u programu Stanje stvari. Tuđi svijet je osvojio Peace Film Prize, a na Berlinaleu je prikazan u programu Panorama Dokumente. U filmu se danski redatelj libanonskog porijekla Mahdi Fleifel u formi video-dnevnika prisjeća života u jednom od najstarijih izbjegličkih kampova u Libanonu.

Žiri je svoju odluku obrazložio riječima: Film redatelja Mahdija Fleifela stiže iz izbjegličkog kampa Ain el-Helweh, jednog od najstarijih kampova u južnom dijelu Libanona. Zajedno sa svojim ocem, Mahdi tijekom trideset godina kamerom bilježi obiteljski život u kampu, a to čini s puno emocije i humora. Mučna situacija i beznađe ljudi u kampu postaju sve očitiji kako se kamp pretvara u izolirani otok. Fleifelova sjećanja grade pregnantnu sliku života u toj ničijoj zemlji. Film vješto izmiče uobičajenim obrascima klasifikacije konflikata između Izraelaca i Palestinaca. Film djeluje kao apel za uspostavom novih mirovnih provesa na Srednjem Istoku.